Prošlo je gotovo godinu dana otkad se umirovljeni general Ivan Čermak iz haaškog pritvora vratio u domovinu. Presuda je bila oslobađajuća, no zbog tog je suđenja, kaže, izgubio više od deset godina života. Sad se potpuno posvetio biznisu te nam je otkrio svoje poslovne planove.
Što je s projektom gradnje nebodera u zagrebačkom Jankomiru?
– Na čekanju je, a zapelo je zato što smo imali problema sa Skupštinom grada Zagreba, koja nije htjela dati suglasnost za razvijanje projekta. Tako je bilo s još 20-ak projekata koji su stali. Prije nekoliko mjeseci razgovarali smo s predsjednikom Skupštine, tada je to bio Boris Šprem, s njime su bili i ljudi iz stručnih službi i nitko nije bio protiv projekta. Ali rekli su da će se držati one čuvene formule H-pola, a to znači ako je neboder visok 150 metara, da treba biti 75 metara s jedne i 75 metara s druge strane slobodnog prostora, što je na toj lokaciji nemoguće napraviti.
Postoji zakonska regulativa po kojoj se mogu raditi iznimke u tom pitanju, no to u Skupštini nisu htjeli prihvatiti. Razgovarali smo i s Mercatorom o prodaji zemljišta, međutim, nisu ga željeli prodati. Imamo parcelu od 7000 četvornih metara, projekt “pijanih twinsa”, kako su ih nazvali u Zagrebu, koje je projektirao Đivo Dražić i njegova ekipa. Čekamo konačnu odluku Grada i da nam se omogući gradnja. Ako se to ne dogodi, odustajemo od projekta.
Postoje li alternativne lokacije za gradnju “blizanaca”?
– Zasad ne, ali “pijani twinsi” su izvanredno arhitektonsko rješenje. Možda ćemo ih graditi danas, sutra na nekoj drugoj lokaciji.
Jeste li nezadovoljni činjenicom da vam je stopirana investicija od 500 milijuna kuna?
– Nisam nezadovoljan jer svi moraju imati interesa u tome. Ako Grad želi promjenu investicijske klime, mora donijeti odluku i promijeniti odredbu H-pola. Ne može se na silu. Klima za gradnju više nije takva kakva je bila. Naš je projekt bio gotov još 2008. i mislim da je u interesu Grada da se projekti počnu realizirati jer bi Grad imao prihode od komunalnih doprinosa i pokrenula bi se građevinska operativa. Zašto se projekti odbijaju, trebate pitati ljude u Gradu. Da ja odlučujem, svaku bih investiciju prihvatio objeručke.
Koliko će radnih mjesta biti izgubljeno odbije li se ovaj projekt?
– Kad gledate samo tekuće održavanje, osiguranje i slično, riječ je o stotinjak radnih mjesta. A tu je trebao biti i trgovački centar, vrtić, galerije, najmanje 300 radnih mjesta.
Najavili ste gradnju termoelektrane u Slavonskom Brodu?
– Radimo na projektu termoelektrane od 560 MW, a riječ je o najnovijoj generaciji termoelektrana kakva je napravljena i u Njemačkoj. Od Lučke uprave u Slavonskom Brodu dobili smo koncesiju na 200 tisuća kvadrata zemljišta koje je predviđeno za gradnju. Institut Hrvoje Požar radi nam studije, koje do kraja ožujka moraju biti gotove. Sada ulazimo u ekološke studije i idemo prema lokacijskim dozvolama i razvijamo projekt. U razgovorima smo s Plinacrom, HEP-om i svim energetskim subjektima u državi. Uz termoelektranu radimo i tvornicu bioetanola.
Etanol je zapravo čisti alkohol koji se po energetskoj konvenciji EU u određenom postotku do 2020. treba miješati u benzine. Nusproizvod tvornice bioetanola je 250 tisuća tona najkvalitetnije stočne hrane, jer se bioetanol radi od kukuruza, od čega se dobiva alkohol. Tako se povećava i posao za željeznicu te cestovni i riječki promet, odnosno tereti se povećavaju na milijun tona godišnje. A proizvodnja bioetanola uza se veže i 500 do 1000 kućanstava koja bi bila naši kooperanti.
Koliko vrijede projekti u Slavonskom Brodu i kada ćete početi graditi?
– Projekt termoelektrane vrijedi oko 400 milijuna eura, bioelektrana oko 100 milijuna eura. Dobijemo li sve dozvole i dokumente na vrijeme, počeli bismo graditi u ljeto 2013. godine. Gradnja traje tri godine i tada počinje rad i zapošljavanje oko tisuću ljudi, a vrijeme povrata investicije je 12 godina.
Tko vam je poslovni partner u tim projektima?
– Kad projekt dobije sve potrebne dozvole, tada ćemo se sigurno vezati uz jednog partnera, uz neku od velikih europskih energetskih kuća. Prerano je govoriti o detaljima, sve je još otvoreno i nismo se još ni za koga opredijelili.
Što ste dosad sve uspjeli sagraditi i koje ste projekte realizirali?
– U poduzetništvu sam od 1973. i puno sam toga u životu radio, kao obrtnik i manji poduzetnik, ali kada gledamo ovo novije razdoblje, svaku kompaniju stvorio sam od nule, čista greenfield investicija. Ništa nismo privatizirali, nikad nismo kupili dionice, sve sam stvarao od početka. Najprije je to bio Crodux, koji smo, nažalost, zbog sloma Dubrovačke banke 1998. morali prodati da bismo vratili kredite. Potom smo stvorili Tifon, no, nažalost, nisam se usudio ostaviti takvu kompaniju s velikim kreditima obitelji na leđima pa sam je prodao, platio kredite i imao za vlastitu obranu u Haagu i za početak novog posla. Naime, iz zatvora sam sa svojim ljudima stvorio LPG terminal u Svetom Križu Začretju. Jedini u Hrvatskoj imamo autoplin europske kvalitete.
Koji su poslovni temelji Croduxa?
– Crodux plin je na tržištu tek dvije godine, trebamo se postaviti na tržište. Nije bilo dovoljno napraviti samo terminal u Svetom Križu Začretju, trebalo je stvoriti i male terminale, distributivne centre po Hrvatskoj. Jedan takav je u Rijeci, drugi u Zadru i upravo smo završili centar u Antunovcu kraj Osijeka. Core biznis je LPG. Registrirani smo i za prirodni plin, što smo pokušavali realizirati s inozemnim partnerima, no s obzirom na našu politiku cijena, u taj posao još nismo ušli. Registrirali smo se i za prodaju električne energije, u što krećemo gradnjom naše termoelektrane.
Višak toplinske energije termoelektrane moći će se koristiti za grijanje Slavonskog Broda i okolnih mjesta, hektari novih plastenika mogu koristiti našu toplinu, čime se povećava iskoristivost postrojenja. Ušli smo u poslovanje s tekućim plinom gdje je velika konkurencija i veliki rat za tržište. Zakoni nisu regulirani, konkurencija radi, a nema veleprodajnih skladišta, radi u tranzitu i ide dumping cijenama... Ovo je Divlji zapad, koji neće dugo trajati, ali to sve treba izdržati.
Kako ocjenjujete gospodarsku strategiju Vlade?
– Sve ovo o čemu su dosad govorili, ako se provede, bit će dobro. Nije im lako, naišli su na hrpu mulja, puno toga u ovoj državi treba mijenjati, ali se vidi dobra volja i dobro razmišljanje. Što se tiče naših projekata, imamo punu podršku i obećanja da će nam se pomoći, odnosno da će se skratiti administrativni put.
Kako ocjenjujete prvih 90 dana rada nove Vlade?
– Prošlo je malo vremena, tri mjeseca prođu dok puknete prstima, ali vjerujem da dolazi do poboljšanja, pogotovu gospodarske klime.
Jeste li se sastali s ljudima iz Vlade i o čemu ste razgovarali?
– S Milanovićem se nisam vidio, ali s Čačićem i Linićem jesam. Kontaktiramo s ministarstvima graditeljstva, poljoprivrede i zaštite okoliša. Očekujemo uskoro veći sastanak sa svima o pitanju podrške našim projektima. Smatram da su ministrica Holy, ministri Vrdoljak i Jakovina vrlo kompetentni u svojim područjima, skloni su pozitivnim promjenama.
Kakav je život nakon haaškog pritvora, jeste li se oporavili?
– Prošlo je točno godinu dana otkako sam izišao iz zatvora. Nisam tip koji se vraća u prošlost. Jest da mi je Haag uzeo dobrih 10 godina života i 13 u poslovanju i da je obitelj trpjela, ali okrenuo sam novu stranicu i vratio se svom životu. Nastavio sam biznis i ne želim se opterećivati prošlošću.
Imate li ambicija vratiti se u politiku?
– Sad sam u poslu i tu najviše mogu učiniti za sebe i gospodarstvo. Zasad nemam ambicija vratiti se u politiku
Do prije nekoliko godina, dok je Milan Bandić još uvijek bio neprikosnoveni i jedini gospodar ovoga grada, bilo je dovoljno zahtjevu priložiti plavu kuverticu pa bi odmah na mjestu planirane škole ili dječjeg vrtića niknuo trgovački centar. Nikad se više ne ponovilo to najmračnije razdoblje u povijesti metropole. Vaš Milan Bandić, čovjek koji je preorao Zagreb.